Dante Alighieri (1265.-1321.)

Njegov sveobuhvatni genij bio je najveća pojava u talijanskoj književnosti. On je Italiji sve a neki čak znaju Božanstvenu komediju napamet. On je njome napravio veliki uticaj na Italijansko društvo ali i na katoličanstvo uopšte.

Rođen je u drugoj polovici maja 1265 g. u Firenci. Potiče iz skromne plemićke porodice koja je bila na strani Gvelfa, koji su se borili za dominaciju Germana na Italiju, a protiv Gibelina koje je zastupao Papa koji je bio prilično korumpiran.

Učio je retoriku, umijeće pisanja i govorništva na latinskom jeziku kod velikog Brunetta Latinija. Kao pisac se oblikovao samostalno tako što je savladao pjesničko umijeće čitanjem provansalske lirike, pjesnika na talijanskom jeziku a nadasve Vergilija kojeg je smatrao svojim učiteljem. Zanimao se za muziku, crtanje i ples a zatim i za ratne vještine i pravo. Studirao je u Bologni i oženio se ženom iz ogranka moćne porodice Donatije. Posvetio se filozofskim studijama proučavajući Aristotela, Cicerona. Sa 30 g. bavi se politikom i javnim poslovima. Upisao se u društvo liječnika da bi mogao vršiti te političke funckije. Staje na stranu bijelih Gvelfa. Papini saveznici su zauzeli Firencu predali je u ruke crnih Gvelfa. Godinu dana poslije osuđen je na novčanu kaznu te na oduzimanje imovine. On se u tom trenutku nalazio u Pizi, nije se htio predati te biva osuđen na trajni progon te na to da bude živ spaljen ako padne u ruke crnim Gvelfima. Dante ostaje u progonu do smrti, osuđujući Crkvu.

Tokom ovog progonstva, združio se sa mnogim Gibelinskim porodicama na čijim je dvorovima živio. Svojim mladenačkim djelom Vita Nuova izdvojio se od ostalih pisaca ljepotom izraza, izvornošću te psihičkom analizom. U toj su knjižici sabrani stihovi pisani 10 g. i povezani su, objašnjeni komentarima. Govore o njegovoj neizrecivoj ljubavi prema lijepoj Beatriče Portinari. To je svojevrstan roman o platonskim osjećajima. Ovo djelo je vrhunac škole DOLCE STIL NUOVO. U djelu vlada