Culture siegfried
AMOS
ANTENA SA POLUKRUŽNIM DIJAGRAMOM ZRAČENJA ZA 2.4 GHz
Uvod
U WiFi komunikacijama je česta potreba za antenama sa kružnim dijagramom zračenja u horizontalnoj ravni. Antene sa kružnim dijagramom zračenja mogu imati onoliko pojačanje koliko se suzi njihov vertikalni dijagram zračenja. U tu svrhu se koriste antene sa zračećim dipolima složenim po vertikali. Kada se želi kružni dijagram, a koristi se vertikalna polarizacija, onda to slaganje polutalasnih dipola može biti izvedeno po principu poznate Frenklinove antene.
Naime, otvoreni polutalasni dipol napajan u sredini, produžen je na obe strane sa po jednim neprekinutim provodnikom, koji na svakih pola talasne dužine biva savijen u vidu četvrt-talasne kratko-spojene deonice simetričnog dvožičnog voda. Ovim se vrši pravilno faziranje polutalasnog dipola koji sledi u nizu. Ovakva žičana antena je korišćena, uglavnom u horizontalnoj polarizaciji, još u samim počecima radija na srednjim i kratkim talasima i poznata je kao Frenklinova antena prema imenu njenog autora.
[pic]
Izgled horizontalne Frenklinove antene
Problem sa impedansom i parazitnim zračenjem deonica za faziranje
Korišćenje ove antene na VHF i UHF opsezima je takođe dosta često i to upravo u vertikalnoj polarizaciji u kojoj ona ima kružni dijagram zračenja. Međutim, sa povećanjem frekvencije javljaju se sve veći problemi sa vodovima za faziranje između dipola, pošto oni postaju fizički sve veći u odnosu na talasnu dužinu, što kao posledicu ima sve veći uticaj zračenja ovog dela antene na ukupni dijagram antene. Ovo neželjeno, parazitno zračenje deonica za faziranje antene rešavano je na razne načine (uvijanjem dvožičnog voda oko ose antene, zamenom dvožičnog voda kalemom i sl.) sa manje ili više uspeha.
Međutim, za rad na 2.4 GHz ovaj problem postaje značajan i zbog ograničenja koje predstavlja relativno velika debljina provodnika antene u odnosu na talasnu dužinu, a samim tim i fizičkih dimenzija